Sveučilišni profesor, teoretičar književnosti, esejist i kritičar, političar; od 1990. godine ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa; od 1992. godine član Zastupničkog doma Sabora RH, predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i u isto vrijeme: potpredsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; od 1995. do 1999. predsjednik Hrvatskoga državnog sabora, zatim dva mjeseca privremeni predsjednik Republike Hrvatske, a od 2000. godine potpredsjednik Hrvatskoga sabora. Od 2004. u mirovini. Rođen je 02.12.1930. godine u Zagrebu, gdje je i umro 19.09.2007.

Pučku školu (1937-1941.) i gimnaziju (1941-1949.) polazio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je hrvatski jezik i književnost 1955. i doktorirao s disertacijom Stablo Ujevićeve poezije, 1975. Radio je kao urednik u "Vjesniku", bio je direktor drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu (1958-1960.), glavni urednik izdanja Matice hrvatske (1965-1972.). Uređivao je kulturnu rubriku "Vjesnika", "Vjesnika u srijedu", "Telegrama" i časopise "Izvor", "Krugovi", "Republika", "Literatura" i "Kritika" u razdoblju od 1949. do kraja 1971.u neprestanom kontinuitetu.

U "Krugovima" je 1952. objavio esejistički manifest Neka bude živost čiji je naslov bezbroj puta citiran, kao i naslov članka iz 1952. - Put zvan tolerancija.
Od 1960. je docent, a potom redoviti profesor književnosti na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je predavao književnost jugoslavenskih naroda, velika djela svjetske književnosti i semiotiku književnosti.
U međuvremenu je godinu dana proveo u Parizu na studijskom boravku, a prethodno tri mjeseca u Italiji. Rezultat su toga članci, eseji i studije te knjiga Baudelaireovi cvjetovi zla i Djelo u zbilji.

Bio je član uredništva biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti", a pokrenuo je i uređivao integralnu biblioteku poezije, s autentičnim glasom pjesnika na gramofonskoj ploči "Arion", knjižnicu temeljnih djela kulture "Prometej" i seriju "Zlatna knjiga" u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, gdje je osim toga uredio nekoliko stotina knjiga naših i stranih pisaca od 1964. do 1972. Glavni je urednik fundamentalnih knjižnica "Stoljeća hrvatske književnosti" i "Vrhovi svjetske književnosti". Sastavio je kritičke panorame, preglede i antologije: "Hrvatska moderna", Sarajevo, 1960; "Život pod reflektorima" (antologija suvremene hrvatske drame), Zagreb, 1961; "Hrvatski pjesnici između dva svjetska rata", Beograd, 1963; "Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća", Zagreb, 1965; "Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva", Zagreb, 1970., 1971. i 1990.
Pokrenuo je i u dugom razdoblju uređivao biblioteku "Ključ za književno djelo" u "Školskoj knjizi".

Članom DHK postao je 1951. godine kad je bio i tajnik društva. Član je Matice hrvatske i PEN kluba, a od 1987. također i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u kojoj je šest godina bio potpredsjednik, a prije toga tri godine tajnik Razreda za književnost. Godine 1997. dobio počasnu diplomu Bugarske akademije znanosti. Pojedini su mu tekstovi prevedeni na poljski, ruski, češki, bugarski, engleski i francuski jezik.

Od 1965. do 1967. bio je član Gradskog komiteta SK Zagreb ali je izbačen iz Komiteta i partije kao hrvatski domoljub i zbog Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika kojoj je jedan od sastavljača.
Godine 1972. , u veljači, uhićen je sa skupinom dužnosnika Matice hrvatske (Tuđman, Đodan,Veselica, Gotovac i dr.) i zatim osuđen na godinu i pol strogog zatvora zbog "pokušaja rušenja i promjene državnog uređenja". Kao spomen na taj zloguki dan osnovao je s kolegama, suborcima, utamničenicima udrugu "11. siječnja 1972." čiji je prvi predsjednik izabran na četiri godine.

Od 1990. obnaša niz političkih i kulturno-političkih dužnosti; uz ostalo je bio umjetnički direktor "Jadran filma" i zamjenik predsjednika Vijeća za telekomunikacije. Od 1995. je član Predsjedništva Hrvatske demokratske zajednice do 2000. godine.
Za svoj je dugogodišnji rad kao javni, kulturni i politički djelatnik bio nagrađivan. Nosilac je niza najviših državnih odlikovanja, a 2003. mu je dodijeljena nagrada "Zlatni grb" što ju je utemeljio Hrvatski sabor za zasluge u razvijanju parlamentarne demokracije i tolerancije. Posthumno je odlikovan odličjem Matice hrvatske, Grof Janko Drašković 2008. godine.

DJELA: Zvekir u ruci (pj., s N. Milićevićem i S. Novakom), Zagreb, 1953; Sudbina automata (es.), Zagreb, 1955; Kako su stvarali književnici (stu.), Zagreb, 1956, 1959; Hrvatski književni kritičari I, II (kr.), Zagreb, 1958; Trenutak sadašnjosti (hr. i fr.), Zagreb, 1960; Ivan Cankar (stu.), Skopje, 1961; Analiza bez koje se ne može (hr.), Zagreb, 1961; Drame Ive Vojnovića (stu.), Zagreb, 1962; Goran njim samim (mo.), Beograd, 1963; Tin Ujević (stu.), Beograd, 1966; Protivljenja (es. i pol.) Zagreb, 1970; Protiv barbarokracije (pol.), Split, 1971; Djelo u zbilji (stu.), Zagreb, 1971; Ujević u raju svoga pakla (mon. stu.), Zagreb, 1978; Obuzdani gnjev (stu.), Zagreb, 1978; Eseji i kritike, Zagreb, 1982; Svjedok Apokalipse (stu. o Dragi Ivaniševiću), Zagreb, 1983; Ključ za modernu poeziju (es.), Zagreb, 1986; Klopka za naraštaje (st. o poeziji S. Mihalića), Zagreb, 1987; Muški život (hermeneutičko čitanje Matka Peića), Zagreb, 1987; Zagonetka bez odgonetke (es.), Zagreb, 1987; Kako čitati poeziju (prir.), Zagreb, 1987; O poeziji Veselka Koromana i razgovor s njim o poeziji, Sarajevo, 1987; Poetizacija životnih običnosti, Zagreb, 1991; Baudelaireovi cvjetovi zla (mon. stud.), Zagreb, 1993; Kako razumjeti poeziju (prir.), Zagreb, 1995; Tajna radne sobe (razgovori s književnicima), Zagreb, 1995; Misaono osjećanje mjesta (razgovori s književnicima), 1995; Kritički medaljoni, Zagreb, 1996; Kurlanski bijesni čvor: Trajni književni domet Mirka Božića (Matica Hrvatska, 2006); Prisjećanja o sebi i drugima (Epifanija, 2006); Tuđmanova doktrina i drugi članci (Epifanija 2007.); Poetika korelacija (Školska knjiga 2007.); Soba-roba-osoba (Naklada Pavičić, 2008.); Trenutak vječnosti (Školska knjiga, 2008.); Umijećem do umjetnosti (Školska knjiga,2009.)

Trenutno se u Library of Congress u Washingtonu (SAD), nalazi 30-tak Pavletićevih naslova www.loc.gov