|  
         Bilo bi mi mnogo lakše izgovoriti pozdravne 
          riječi Tebi kao svom prijatelju, kolegi i mentoru, nego što ih pišem. 
          Izgovorena riječ je neposredna, a pisana riječ, kao što je to slučaj 
          u životu i kazalištu, djeluje uvijek malo ukočeno. Razlog što Ti pišem 
          umjesto da Ti to što mislim i osjećam kažem, jest taj što sam iz kazališnih 
          razloga spriječen prisustvovati obilježavanju Tvojeg 70. rođendana. 
          Ti ćeš to sigurno razumjeti jer si čovjek kazališta. 
          Kao dvadesetosmogodišnji mladić, ali i kao već formiran književni kritičar 
          i intelektualac, pojavio si se na kormilu Drame Hrvatskoga narodnog 
          kazališta i u ovoj kući proveo dvije godine. U tom si kratkom razdoblju 
          kreativno pokrenuo dramski ansambl preporađajući ga radom na suvremenim 
          hrvatskim i svjetskim autorima, ali i angažiranjem mladih glumaca i 
          redatelja, koji su se u vrlo kratkom vremenu uspjeli afirmirati pogotovo 
          na Komornoj pozornici, koja se nalazila preko puta, na Akademiji dramske 
          umjetnosti. Mislim da treba reći i to kako tadašnjoj mladoj generaciji 
          kazalištaraca u Hrvatskome narodnom kazalištu nisi pružio samo mogućnost 
          rada i umjetničke afirmacije, već si se osobno izlagao u slučajevima 
          kad kazališne predstave nisu bile samo estetski vrednovane, već su bile 
          stavljane i pod podozrivu političku lupu. Vjerojatno se i do danas sjećaš 
          komitetskih sjednica na kojima se raspravljalo o podobnosti igranja 
          Brechtove Pravilne linije i Idiota F. M. Dostojevskoga kojima se zamjeralo 
          što na sceni prikazuju kako se partija služi nehumanim metodama kako 
          bi postigla svoje revolucionarne ciljeve (Brecht) ili se pak zamjeralo 
          scenografiji Idiota u kojoj je dominirao veliki križ. Ti i slični slučajevi 
          sigurno su bili uzrokom što si u HNK nažalost ostao tako kratko, ali 
          i zapamćeno vrijeme.  
          Uvijek si, međutim, ostao privržen kazalištu, bilo kao gledalac ili 
          kao profesor književnosti na Akademiji, te jednako tako i kasnije, kao 
          ministar kulture i kao predsjednik Hrvatskog državnog sabora. Želim 
          Ti dobrodoš licu pod ovaj naš i Tvoj krov, u ime svih djelatnika Hrvatskoga 
          narodnog kazališta i u svoje osobno čestitam Ti rođendan želeći Ti mnogo 
          zdravlja i kreativne energije u Tvom znanstvenom radu. 
         
       |