Radostan sam što imam priliku kazati nekoliko riječi o mom dugogodišnjem prijatelju, akademiku Vlatku Pavletiću, s kojim sam vrlo skladno radio na zadacima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jer smo najprije obojica bili tajnici Razreda. Akademik Vlatko Pavletić bio je tajnik Razreda za književnost, a ja tajnik Razreda za medicinske znanosti, te smo u onim turbulentnim vremenima 1990. i 1991. godine, kao i svi članovi Akademije, bili odgovorni za budućnost naše Akademije, sa zadatkom da je u tim političkim previranjima zaštitimo ne samo od pogrešnih poteza, već i od napada na tu našu najstariju i najvišu znanstvenu instituciju.
Mi tadašnji tajnici razreda Akademije imali smo podršku i od tadašnjeg predsjednika Akademije Jakova Sirotkovića, pa smo zato mogli i sami biti hrabri. Kada je kasnije bilo određeno da akademik Pavletić koji je tada bio potpredsjednik Akademije, postane ministar prosvjete i kulture Republike Hrvatske, mi smo osjetili s jedne strane da ćemo ostati oslabljeni njegovim odlaskom, međutim, s druge strane Akademija je u našem Vlatku dobila veliku pomoć i zaštitu, naročito od onih moćnika koji su tada doista bili malobrojni, ali agresivni u nastojanjima da poremete ne samo odnose u Akademiji, već da je i praktički umrtve, štoviše ukinu pod ovim nazivom i od temelja započnu osnivanje pod odrednicom "HRVATSKA".
Kao potpredsjednik Akademije i ministar u Vladi a kasnije i predsjednik Sabora, akademik Pavletić je svojom snagom uspio spriječiti minimiziranje Akademijine uloge i tada smo udruženim snagama Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti usmjerili prema novim zadacima, učvrstivši njezinu materijalnu bazu i tako sačuvali relativno veliku i značajnu imovinu, te kulturno blago hrvatskoga naroda u umjetničkim i znanstvenim zavodima i odjelima Akademije.
Akademik Vlatko Pavletić je i kao ministar prosvjete i kulture redovito aktivno djelovao u Akademiji, a isto tako i poslije kada je bio predsjednik Sabora Republike Hrvatske.
Dopustite mi da kažem nekoliko riječi o akademiku Pavletiću kao piscu, kritičaru, učitelju i uzoru spajajući u sebi kreativnog pisca i dojmljivog stilista koji je učio pisanje od Matoša ali i Saint-Beuvea.
Pavletić se potvrdio i na području edukacije, kako svojim dugogodišnjim profesorskim djelovanjem, tako i nizom priručnika, odnosno antologija i kritičkih panorama namijenjenih studentskoj i đačkoj, pa i drugoj široj publici. Bibliografija njegovih knjiga o tome jasno svjedoči, čak i bez obzira na kompletan popis svih njegovih radova koji do danas sadržava oko tisuću naslova.
Ponosan sam da smo Vlatko i ja, dugi niz godina skladno radili i ostali vjerni prijatelji sve do danas kad obilježavamo njegov rođendan i tom prigodom izručujem mu iskrene čestitke naše Akademije i moje osobne, nadajući se da će njegova snaga duha biti i dalje naša velika potpora.