Vlatko Pavletić - to je Hrvatska u posljednjih pedesetak godina. U tužnim se prigodama obično pretjeruje, no u svemu bitnome što je Hrvatsku politički i kulturno određivalo u drugoj polovici prošloga stoljeća Pavletić je bio ili važan, kadšto i presudan sudionik, ili pokretač, ili marljivi svjedok, ili žrtva.

U gotovo pravilnim rasponima od dvadesetak godina sudbina mu je namijenila sudbinske uloge: kao mlad književnik, rođen 1930., na početku pedesetih godina u slavnom časopisu “Krugovi” napisat će esej “Neka bude živost” kojim će obilježiti prekretnicu u hrvatskoj kulturi.

Suđenje i zatvor
Točno dvadeset godine poslije bit će zbog nacionalizma uhićen i osuđen na godinu i pol zatvora. A opet dvadesetak godina poslije uključit će se u politički život u Hrvatskoj.

Ti rasponi su politički i kulturni rasponi Hrvatske koje je Pavletić utjelovio s nezapamćenim aktivizmom, spremnošću na žrtvu i domoljubnom predanošću u kojoj su se poistovjetili čovjek i vrijeme, djelo i epoha.

Epohalno djelo
Pavletićevo je ukupno djelo uistinu epohalno: u pola stoljeća u hrvatskoj kluturi i politici nema tako reći ničega bitnoga čega se to djelo nije dotaknulo, u čemu nije sadržano, ili što pak nije dotaknulo samoga autora.

S jednakim je marom pisao i uređivao novine, časopise, knjige, među njima desetke i stotine onih iz znamenitih biblioteka “Stoljeća hrvatske književnosti” i “Vrhovi svjetske književnosti”, antologije, izbore, panorame..., kao što je sricao povijesnu Deklaraciju o hrvatskom jeziku, kao što je bio djelatan u nizu institucija,  kao što je prenosio svoja znanja studentima, i kao što je predsjedao Hrvatskim saborom a jedno vrijeme poslije Tuđmanove smrti i vodio državu. Jedna od posljednjih Pavletićevih knjiga, “Prisjećanja o sebi i drugima”, pokazala je da Pavletić nije bio izgubio ništa od svoje spisateljske vitalnosti.

Prekinut u stvaranju
Umro je u relativno visokim godinama, no smrt ga je prekinula u pripremanju novih rukopisa za izdavače, koji bi još više obogatili uspomenu na toga velikana i jedno vrijeme kojem će se Hrvatska vraćati i kao svojoj drami i kao svome povijesnom dugu.